Najzagonetnije jugoslovenske ubice

Izdavac: Narodna knjiga, Beograd, 1997

Jugoslovenski Robin Hud – Jovan Stanisavljevic Caruga. Gorski car – Ivan Babejic. Hajduk decijeg lika – Dragoljub Bojovic. Hajduci iz Bukovice – Ljuban Cotro. Krapinski covek – Mirko Tiskar. Seksualni manijak – Mitar Sekulic. U raljama zivota – Deva Ilijevski . Novosadski Cesmen – Ilija Zivkovic. Tajna crvenog noza – Ljubinko Tocilovac. Ocajnik iz Bosnjane – Milan Lukic. Kad Ivan srecu deli – Ivan Bajec. Zlocin u skopskoj pivari – Tome Stojanovski. Hanumka iz Jusica – sefka Hodzic. Noz slepog misa – Vida Pavlovic. Ubica ambasadora Rolovica – Miroslav Baresic. Nesretnik iz Toronta – Sreto Dzambas. Tajna cuburskog milijardera – Stanko Devic. Monstrum iz Dolenja Vas – Metod Trobec. Covek koji je vratio krv – Branko Kekovic. Mali covek sa pistoljem – Dragan Turudic. Prijatelj Sonje Netig – Milan Borjan. Samoubistvo s ljubalju – Milonja Loncar. Novosadski jakuza – Dimitrije Gavrilovic. Zrenjaninski davitelj – Nebojsa Despotov. Dan posle – Stanko Ilic. Rambo iz Bosne – Mile Matic. Gospodar zivota i smrti – Dusan Kosic. Porez placen glavom – semso siljak. Koljac iz Bora – Djorde Adamovic. Zagrebacki davitelj – Antun Stankovic. Nacionalisticki divljak – Mujo Ferat. Covek pod opsesijom – Tihomir Mesarov. Zlo laznog ljubavnika – Tafa Mehmeti. Stvoren da ubija – Dragan Markovic. Odmetnik iz Kiseljaka – Junuz Keco. Sivomaslinasti tetrebi – B. Prut i M. Lukic. Cudak iz Pirovca – Joso Urema. Cena primitivizma – Slobodan Pesic. Tuzna majka s puloverom – Ljubica Gluhak. Direktor protiv direktora – Momcilo Vlahovic. Kriska paklene pomorandze – Grupa beogradskih siledzija. Obracun kod istocne kapije – Ubistvo Ranka Rubezica. Osveta paracinskog zlopamtila – Miodrag Milojevic. zena sa cekicem – Vitomirka Vasic. Sestra protiv brata – Ljubica Filipovic. Leskovacki piroman – Vucko Manojlovic. Placenik iz Pule – Vladimir Usic. Pogibija Ljube Zemunca – Goran Vukovic. Narkoman u kotlarnici – Miodrag Terzic. Zlocinac iz V.P. 7518 – Aziz Keljmendi. Hrvatski vitez mraka – Vinko Pintaric. Pustorecki monstrum – Slobodan Becirevic. Paklena osmorka – Vojislav Bozilovic i studenti. Smrt na estradi – Dragan Asanin. Skadarlijski kasapin – Dusan Trifunovic. Ubica pomracenog uma – Dragoljub Garic. Otac ubio dve cerke – Dragoljub Smiljkovic. Backi dzelat – Josip Vujic. Satanin sin – Jozef Meneder. Bosanski sindrom – Kosta Damjanovic. Glumac u najtezoj ulozi – zarko Lausevic. Dilinger sa severa Backe – Marinko Magda. Tajna sobe br. 113 – Predrag Maricic. Siledzija iz Paracina – Mlada Milanovic. Smrt zbog ljubavi – Rade Stojanovic. Zlocin finih momaka – Joksic, Titelac, Stankovic. Uzas u Futogu – Tihomir Sapanjosa. Zlocinacki duet – braca Vujic. Pucnji u Bosnjanu – Zoran Milanovic. Trovacica iz Batusince – Tanja Peric.

Smrt je i suvise proracunata – svi su razlozi na njenoj strani. ( Emil Sioran )

Od poremecenog ljudskog zivota do zlocina samo je jedan korak. Ubistvo je cin oholosti i bezumlja, ali i akt slomljene volje i ocaja. Za ponizenog i uvredenog coveka krvoprolice je put do sopstvenog identiteta, ali i do drustvenog ponora u kome ce se, ponekad, naci i zrtva i dzelat. U drugoj Jugoslaviji se godisnje dogadalo oko osam stotina ubistava. Strucnjaci obicno kazu kako je to – mala masovna pojava. U trecoj skracenoj Jugoslaviji taj broj se devedesetih kretao oko pet stotina. Samo u Beogradu bilo je godisnje i stotinu nerazjasnjenih ubistava. Mnoga su bila posledica postratnog perioda, sve vece frustracije gradjana i osiromasenja drustva. Ova knjiga ima nameru da ukaze samo na neke zlocine, uglavnom na one koji su uznemirili jugoslovensku, srpsku pa i svetsku javnost. Bio bi to ujedno i pokusaj da se zaviri u jednu od najvecih ljudskih zagonetki: ako vec ne moze da zivi dugo, sta tera jednog coveka da drugom coveku oduzme zivot? Resenja za ovu enigmu nema, jer ne postoji ni istina o zlu. Postoje samo ljudi koji pokusavaju da u zlocinima otkriju dimenzije realnog, iracionalnog, bolesnog i nepoznatog. sto bi rekao Ivo Andric: covek je postao zrtva igre koju je sam izmislio, a kojoj nije dorastao!

Autor
Beograd 25. april 1997.

Jugoslovenski Robin Hud
Jovan Stanisavljevic – Caruga

Covek sa cetiri lica: razbojnik, pobunjenik, vojni liferant, gospodin. covek sa tri imena: Jovo Stanisavljevic, Nikola Drezgic i Mile Baric. covek sa jednim nadimkom: caruga. Usao je u narodne price i pesme – sam. Njegova zivotna putanja je blatnjava, krvava, uzbudljiva, romanticna, opstenarodna. Bio je klasicni izdanak svog vremena u kome je carevala anarhija. Ubijao je i ubili su ga. Ostao je da zivi u pricama, pesmama, knjigama, a odskora i na filmu. Zvali su ga i Gorski tic i Slavonski Robin Hud, ali za sve je bio i ostao uglavnom caruga. Kada se u zoru 27. februara 1925. suocio sa krvnikom pred vesalima Kraljevskog sudbenog stola u Osijeku i kada ga je opcinski cata prozvao: Jovan Stanisavljevic, on je ponosno dodao: Ja sam Jovan Stanisavljevic caruga… Moj naklon gospodine krvnice… Zbogom narode, Caruga putuje! To sumorno putovanje , sto se okoncalo u njegovoj dvadeset sedmoj godini, zapocelo je 1897. U porodici Ike i Prokopija Stanisavljevica iz sela Bare kod Orahovice (Slavonija) rodio se sin koji je dobio ime po dedi: Jovan. S imenom dosao je i nadimak koji je nosila citava dedina familija: Caruga. Sve do desete godine, mali Jova je bio srecno dete. Isao je u skolu i radio pomalo oko stoke i njive. Ali kada mu je majka umrla i kada se otac ponovo ozenio, u kucu je s macehom usao i pakap. Vise od batina bolela ga je odluka oca Prokopija da ne moze vise da se skoluje. Njiva je bila njegova buducnost i njegova grobnica. Pobegao je iz sela u Osijek na bravarski zanat, ali je umesto diplome segrta dobio poziv za vojsku i novu adresu: 28. puk domobranske pesadije. Kako nije zeleo kao i mnogi dobrovoljci da bude hrana topovima, falsifikovao je svoja dokumenta, postao natporucnik Fet koji po odobrenju satnika Horvata ide doma na lecenje i odmor Ovog puta je pobegao iz Osijeka u selo Bare. Neko vreme je ziveo od prodaje tih laznih iskaznica, a posle od plate koju je dobijao kao sef Narodne straze. Koristeci ugled koji mu je davala oficirska uniforma, ustrelio je po kratkom postupku jednog udvaraca svoje devojke Katike. Kada mu je knez Stanko Bosnjak zapretio da ce ga uhapsiti, caruga ga je proglasio za izrabljivaca naroda i sa svojim rodjacima ubio iz puske na kucnom pragu, vicuci: Pravda je zadovoljena! …