SIROTINJO I BRISELU SI TEŠKA

– Evropski kapitalizam je Bugarskoj i Rumuniji doneo nove drumove i cene, ali i je njihov ulazak u EU uništio socijalni mir, produbio bedu, ojačao kriminal i korupciju

21. oktobar 2012.
Na nagovor sina odučio sam na letujem na Crnom moru u nekadašnjim komunističkim oazama za odabrane – Zlatnim pjascima i Mamaji. Rekao mi je da su bugarski i rumunski drumovi odlični, a cene jeftine. I bio je delimično u pravu, putevi koje je izgradila EU, od kako su Bugarska i Rumunija 2007. postale njeni članovi, su dobri. Ali, cene smeštaja, ishrane, turističkih uživanja su kao i cene goriva – evropejske, što bi rekao Krleža.
Ono čega nema u EU, a ima u Bugarskoj i Rumuniji na svakom koraku, jesu opšte siromaštvo, koje sa sobom nosi sitnu i krupnu korupciju, prevare i obmane turista. I psi lutalice, koji se slobodno izležavaju čak i u samom centru Bukurešta, kraj pozlaćene palate pokojnog Nikolae Čaušeskua.
Bugarska i Rumunija su pristupile EU 1. januara 2007. godine, iako nisu ostvarile kriterijume u pravosuđu, borbi protiv korupcije i borba protiv organizovanog kriminala. Neki analitičari tvrde da su Sofija i Bukurešt prihvaćeni u Briselu kao “parče Rusije”, a drugi kao izaslanici Moskve, da se vidi kako Stari kontinent može da osvoji evropski Istok. Bugarska i Rumunija su i dalje najsiromašnije članice EU, sa bruto domaćim proizvodom po stanovniku oko 45 procenata evropskog proseka. I to se vidi na svakom koraku, jer i u najvećim njihovim letovalištima prosjaci i sirotinjska mafija drže glavne punktove.
Kada sam video da je letovalište Zlatni pjasci (Zlatni pesak) pored Varne oronula varoš na obali Crnog mora, u koju više ne dolaze ni slednenici legendarnog bugarsklog predsednika Todora Živkova, koji je ovde imao vilu, uzeo sam hotel u gradu Nesebru kod luke Burgas. Ova varoš, koja liči na Sveti Stefan jer je na poluostrvu i na Ohrid, jer je prepuna stare slovenske i turske arhitekture, a i crkava, zaštićena je od Unesko kao kulturna baština. Nesebar ima 27 hramova pravoslavne crkve, 320 kuća i hiljadu žitelja, 66 restorana i plaže Sunčev breg, Sany bič i Sveti Vlas. Prima godišnje oko milion turista, uglavnom Rusa, Nemaca, Srba i Engleza.
Međutim, kako je Unesko grad zaštitio kao autenitčno arhitektonsko delo, tako su ga Bugari pred naletom evropskih multinacionalnih kompanija i turskih švercera pretvorili u veliki buvljak firmirane robe i, krijumčarene i kradene garderobe i parfema. Od buvljaka se stara slovenska arhitektura ne vidi, a duša starog života ne oseća. Ovde se pored sjane bugarske kožne galanterije i parfema od ruže, mogu kupiti švercovani mirisi za 10 leja (5 evra), majce, farmerke, pice, koka-kola i sve druge globalističke drangulije. Cene su kao u Parizu i Dubrovniku.
Znaju Bugari za jadac, čim su ušli u EU i dobili cenovnik uvozne nafte i benzina, dobili su i listu sa cenama u turističkim mekama Grčke, Turske, Španije i Hrvatske. Sa EU stigao je i pokvareni engleski jezik, kojim su ispisani nazivi mnogih hotela, restorana i artikala. Na bugarskim i rumunskim radio stanicama u autu sam više čuo engleski nego li domaći nacionalni melos.
Pre tri godine kada su stigli ruski tajkuni na bugarsko Crno more, oko grada Nesebara niklo je na stotine ruskih dvoraca i vila, koji, takođe, nose engleska imena, na primer, “Sunset resore”. Pored hotela na ledinama su stvorene kocakrnice i kazina za noćni život razuzdanih Rusa. Bugarski građevinari su pokušali da ih prate u gradnji apartmana za prodaju, ali je kriza naterala i Ruse i Bugare da zatvore radnju. Danas ti dvorci stoje nezavršena u korovu i rasproadaju se po 450 evra za kvadrat na obali Crnog mora.
Rumuni, koji su zahvaljujući dinastiji Čaušesku tri decenije vežbali komunistički turizam u letovalištu Mamaja kod Konstance, su ograničili izgradnju novih hotela, sačuvali staru infrasturkturu i hotel svog omiljenog predsednika. Kao turiste doveli su Nemce, Austrijance, Mađare, Ukrajince, Srbe, Italijane i ponekog Rusa. I mada je topli septembar produžio letnju sezonu Mamaja je sredinom meseca zatvorila hotele, ali je otvorila noćne klubove i kazina. Tako je nekadašnji raj Nikolae Čaušeskog nastavio da živi kao najbolje letovalište na Crnom moru.
Međutim, Mamaja kao varoš sa stotinu hotela je deo grada Konstanca, najveće istočne luke Evrope, industrijskog centra, grada špijuna i menadžera, dok kog vode sjajni tek izgrađeni putevi EU. Zbog propasti javne infrastrukture i državnog sektora o gradu nema ko da brine, pa je Konstanca ugušena u smeću, rupičastim trotoarima i govnima pasa lutalica. Za razliku od bugarskih varoši, koje su pune restorana dobre hrane, u rumunskoj provinciji ih gotovo i nema. Tu je Mek Donalds i druga linija američke brze hrane, ali više kao uzorak Zapada nego kao presađeni brend. U trgovačkoj ulici Konstance prodaju se kineski bofl i rumunska komunistička konfekcija.
Evropski kapitalizam je Bugarskoj i Rumuniji doneo nove drumove, nove gazde najvrednijih firmi i nove cene. Ove dve zemlje, koje su među najsiromašnije u EU, dobile su i dosta novca iz strukturnih fondova. Bugarska 6,67 milijardi evra, a Rumunija skoro 20 milijardi. Dobile su 13 miljardi evra poljoprivredne pomoći.
Njihov ulazak u EU je uništio socijalni mir, produbio bedu, od srednje klase napravio sirotinju, jer su prosečne plate običnih ljudi oko 250 evra. Svaka druga kuća u Sofiji i Bukureštu liči na ruševinu, jer nema ko da ih održava. Kada sam pitao Bugare i Rumune šta im je donelo članstvo u EU, rekli su:
– EU nam je donela da putujemo slobodno bez viza, odnosno da bežimo iz Bugarske i Rumunije i po Starom kontinentu tražimo posao i pare, jer ih kod kuće nema !
Bivši Živkovi i Čaušeskovi komunisti neće da rade za male pare za briselske vladare. Svesni da su pretvoreni u koloniju Bugari i Rumuni žive od onoga šta imaju, meso, sir, orahe i vino. Za Evropejce mnogo ne mare, a EU pak ćuti, jer je po staroj mudrosti jasno da je ova sirotinja ne samo Bogu, već i Briselu jako teška.
Evropa je dolazeći i kupujući državnu imovinu od komunističke elite načinila nove bogataše, što je ojačalo kriminal i korupciju. Svaka menjačnica evra i u Bugarskoj i u Rumuniji vara na kursu leva i leja. EU je upozoravala i pretila Sofiji i Bukureštu zbog korupcije, kriminala i azilanata rasutih po Starom kontinentu, ali se u Bugarskoj i Rumuniji ništa tim povodom nije promenilo. Prosto se pitam kako je moguće da su Bugarska i Rumunija uskočile u voz EU, a da Hrvatska i Srbija, još moraju da sede u čekaonici?