KRIMINALCI KAO NARODNI HEROJI
– Vučeliću, Zečeviću, Bjekoviću, Ćurkoviću recite javno zašto publici i građanima namećete lice sumnjivog morala sa policijskim dosijeom kao idola za obožavanje ?
Ko je zapravo ubijeni Aleksandar Stanković, mafijaš ili narodni heroj?
Zašto je zaslužio podmuklu smrt iz sačekuše?
Zašto je doživeo da mu se odaje počast minutom ćutanja na međunarodnoj sportskoj priredbi?
Zašto ga slavi uprava Sportskog društva „Partizan“, uprave fudbalskog i košarkaškog kluba „Partizan“ ? Zašto je A. Stanković novi ulični idol za obožavanje? Da li zato što ga se i mrtvog boje Vučelić, Zečević, Bjeković, Ćurković, taj vitez francuskog naroda?
Na ova pitanja treba da odgovore i Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo sporta i omladine. Dok ovi iz „Partizana“ ćute, ćute i ministri Stefanović i Udovičić. Stiče se utisak da je ubijeni čovek, osumnjičen svojevremeno za posedovanja droge i oružja, narodni heroj našeg sporta i omladine.
Taman smo omladini stvorili nove idole sa olimpijskim medaljama, uprava „Paritzana“ nas vraća u podzemlje i iz njega na svetlo dana izvodi kao narodnog heroja, čija smrt se obeležava javno, čoveka sa sumnjivim kriminalnim dosijeom.
Zašto to rade Vučelić, Zečević, Bjeković, Ćurković, taj vitez francuskog naroda? Da li se oni boje navijača toliko da moraju da hvale lik i nedelo jednog osumnjičenog čoveka i pokojnika? Šta to Vučela, Zeka, Bjeka i vitez francuskog naroda Ćure duguju navijačkim bandama i hordama, dilerima droge i huliganima, kako napisa poznati režiser?
Zar ne shvataju ljudi iz uprave crno – belih da deo javnosti smatra da je klub „Parzian“ gotovo kriminalno društvo građana, javno preduzeće u kome se pojedinci bogate na robovlasničkoj prodaji fudbalera i utakmica ???
U burazerskoj zemlji, kakva je Srbija, u kojoj ne funkcioniše politički sistem, ni zakoni, ni standardi etike, već samo veze i poznanstva, moguće je da kriminalac bude predsednik stranke, da mafijaš i likvidator ljudi bude prisutan u Vladi Srbije i da lica sa policijskim dosijeima i sudskim presudama budu važnija od naroda i njegov omladine. Da li je Sale Mutavi heroj ulice i navijača kakav je bio Arkan ili Legija?
Nije Aleksandar Stanković, mogući mafijaš ili narodni heroj, jedini „navijač“ sa političkom pozadinom. Takvih je u Srbiji jako mnogo. Oni su javne sportske kubove pretvorili u svoja kriminalna preduzeća. Smrt A. Stankovića je vođama preduzeća zvanog „Partizan“ izgleda ugrozila posao, koji država ne kontroliše, a njima donosi miijarde dinara prihoda.
Zato od Vučelića, Zečevića, Bjekovića, Ćurkovića, viteza francuskog naroda, čelnika „Partizana“ tražim javni odgovor na pitanje: zašto njihov klub javno veliča ubijenog Stankovića i zašto primorava publiku, građane Srbije, navijače slovenačke „Olimpije“ da odaju počast tom čoveku sa policijskim dosijeom?
Smrt A. Stankovića na javnom mestu je ugrozila živote civila, građana i poremetila javni red i mir. Unela strah u upravu „Partizana“, ali i u narod. Ministar policije je objavio „rat mafiji“, ali nije reagovao na veličanje ubijenog čoveka sa sumnjivom prošlošću. Ministar sport i omladine ćuti. Zašto ?
Da li se i ministari boje navijačkih bandi i huligana, koji diktiraju protokol na fudbalskim i košarkaškim utakmicama naših klubova, koji su samo na papiru javno preduzeće, društvo građana, a realno su private firme za bogaćenje članova uprava i njihovih „navijača“.
Marko Lopušina